Crna Gora je kao veliko outdoor igralište, ima ogroman potencijal za razvoj različitih aktivnosti na otvorenom, ali da bi se ti potencijali iskoristili, potrebno je više ulaganja, promocije i najvažnije – stvaranje zajednice koja će na odgovoran i održiv način razvijati taj segment turizma i sporta.
To u razgovoru za portal Maja.team kaže Jelena Anđelić, vlasnica firme “Zvijuk” i autorka istoimenog Instagram naloga, putem kojeg promoviše aktivnosti, kao što su ferate i sportsko penjanje, ali i lokacije na kojima se te aktivnosti mogu izvoditi.
“Imamo sve što je potrebno, samo još treba da to i ozbiljno shvatimo“, kaže ona, odgovarajući na pitanje o potencijalima Crne Gore kad su penjanje i ferate u pitanju.
Jelena je završila kurs sportskog penjanja u Malom alpinističkom klubu (MAK) iz Podgorice i to je, kako je kazala, bi njen prvi iskorak iz svijeta planinarenja u tom smjeru.
“Tamo sam upoznala i ekipu sa kojom i danas penjem, učim i dijelim stijenu. Iskreno volim da koristim svaku priliku da naučim nešto novo – bilo da prođem neki dodatni kurs, pročitam knjigu, ili prosto provodim vrijeme sa starijom i iskusnijom ekipom od koje uvijek može da se nauči mnogo toga. Najviše se, ipak, uči na terenu. Svaki novi smjer, svaka nova stijena, donosi nove izazove, ali i nova znanja. I dalje osjećam da sam tek na početku, i da toliko toga tek treba da se savlada i prođe, ali to me ne sprečava da ono što znam dijelim sa drugima”.
Ono što zna, Jelena već neko vrijeme dijeli na Instagram nalogu Zzzvijuk, koji je ujedno i nalog njene mlade firme, registrovane za iznajmljivanje i lizing opreme za sport i rekreaciju.
Jelena je i osnivač i jedini vlasnik i izvršni direktor u firmi. Prema podacima Uprave za statistiku (Monstat), u 2024. godini, broj preduzeća čije su vlasnice žene iznosio je 15.515, odnosno 26,3 odsto.
“Pokrenula sam mali privatni biznis koji se bavi iznajmljivanjem opreme za via ferrate, pa je Instagram bio logičan izbor, ne samo za promociju ponude, već i kao prostor za širenje svijesti o ovoj aktivnosti”, kaže ona.
Naziv “Zvijuk” nastao je spontano, u razgovoru sa porodicom i bliskim prijateljima.
“Nabacivali smo razne ideje, ali su se svi složili da ovaj naziv najbolje opisuje mene. Mada me kasnije koštao zadirkivanja što od notara, poreskih službenika, bankara… drago mi je da sam ostala pri njemu”, kaže Jelena.
Upiti o opremu su i najčešći koje dobija putem Instagram naloga, ali posjetioci su zainteresovani i za lokacije o kojima objavljuje:
“Ljude zanimaju detalji, preporuke, pristupi, nivo zahtjevnosti… Posebno mi je drago što vidim da se postovi sa savjetima često dijele ili sačuvaju – to mi govori da nekom zaista koriste”.
Među Instagram objavama su pojašnjenja o tome šta je via ferrata, kakva oprema je neophodna za feratu…
“Via ferrata ili gvozdeni put predstavlja obezbijeđenu planinarsku stazu koja se prostire kroz teško pristupačne, stjenovite terene. Opremljena je sigurnosnim elementima poput metalnih nogostupa, čeličnih sajli, gvozdenih klinova, mostića i ljestvica pričvršćenih za stijene koji čine da naizgled nepristupačni djelovi postanu… pa, prilično prihvatljivi”, pojašnjava Jelena u jednoj od prvih objava.
Sigurnosna oprema postavljena duž staze, dodaje, omogućava čak i onima koji nemaju penjačko/alpinističko iskustvo da savladaju vertikalne djelove terena:
“Što znači da uz malo hrabrosti i adekvatnu opremu možeš uživati u pogledu iz potpuno drugačije perspektive”.
U Crnoj Gori postoji nekoliko ferata: Uvita greda, na Durmitoru, jedna u Kotoru, Nikšiću, kojima gazduje “Montagna Travel Montenegro”, via ferrata Piva, kojom upravlja Park prirode Piva i koja je možda i najbolja za početnike. Postoji još nekoliko ferata, koje nemaju zvaničnog upravljača, poput ferate u Lipovu, u Kolašinu, uz izvorište rijeke Bistrice…
Postoji li neki komad opreme bez kojeg nikad ne ideš na teren?
Osim onih logičnih stvari bez kojih se svakako ne može – čeona lampa…
Za prvi susret sa feratom, sagovornica portala Maja.team preporučuje da to bude sa vodičem ili sa nekim ko ima iskustva:
“Ako je u pitanju prvi susret sa ferratom, dok se ne stekne sigurnost i samopouzdanje u ono što se radi, preporučujem da se krene uz vodiča ili sa nekim iskusnijim. Via ferrata Piva je odličan izbor za to – lijepa je, pregledna i tehnički lagana. Dodatni plus je što postoji mogućnost da se ruta napusti prije završne vertikale, što je čini dodatno pristupačnom početnicima”, kaže Jelena.
Iz njenog dosadašnjeg iskustva, interesovanje za prirodu, planinarenje i aktivnostu na otvorenom u Crnoj Gori uveliko raste, a posebno su, kaže, interesantne ferrate, “s obzirom na to da ne zahtijevaju prethodno znanje ili obuku, kao što je to slučaj sa sportskim penjanjem”.
“Međutim, izazov je još u izgradnji šire zajednice i stvaranju prostora za edukaciju. Ljudi žele da se bave ovim, ali često ne znaju odakle da krenu, tu svi mi koji smo već u ovome imamo odgovornost da dijelimo znanje i ohrabrujemo one koji žele da se priključe”, poručuje ona.
Kad su u pitanju njene želje kad su penjačke destinacije u pitanju, kaže da nikad ne gleda previše unaprijed:
“Mnogo mi više znače mali ciljevi koje mogu da opipam i na kojima mogu odmah da počnem da radim. Zato nemam destinaciju koju bih posebno izvdoljila. Ali mislim da sve one male stvari koje prolazim svakodnevno, prave osnovu za neke buduće, veće koje će nadam se vremenom doći”.
Za prolazak feratom, neophodna je oprema – pojas, kaciga, ferata set. Ferata set je i najtraženiji komad opreme, kaže Jelena.
“To je vrlo specifičan dio opreme koji se koristi isključivo za ovu aktivnost, pa se ljudi rijetko odlučuju da ga odmah kupe. Kacige i pojasevi se, s druge strane, koriste za razne aktivnosti i mnogi ih već i imaju”.
