Ko nije probao, nije ni uspio. Sve počinje od sebe i prvog koraka, koji je najteži. Najbolje je jednostavno krenuti… Dovoljno je da obujete patike, izađete na najbliži brijeg, u šumu ili na planinsku stazu i probate da osjetite kako izgleda biti dio prirode, kretati se u ritmu svog daha i svojih nogu.
To u razgovoru za Maja.team poručuje Saša Kulinović iz Alpinističkog kluba “Niskogorci” iz Herceg Novog.
Taj klub, nakon šest godina pauze, ove godine u kalendar planinskih trka vraća “Orjenski đir”, koju zbog tehničke zahtjevnosti staze opisuju kao jednu od najizazovnijih u regionu.
Trka se održava 4. oktobra, u dvije trkačke distance, Veliki đir, u dužini od 28 kilometara, sa 2.000 metara uspona (donosi dva ITRA boda), i Mali đir, u dužini od 15 kilometara, sa oko 1.000 metara uspona (pogodna za trkače svih nivoa).
Prijave su otvorene do 12. septembra.
U razgovoru sa portal Maja.team, Kulinović govori o samoj trci, njenim počecima, pauzi, odluci da Orjenski đir vrate u kalendar planinskih trka, ali i planinskom trčanju uopšte.
Đir je donio planinsko trčanje u Crnu Goru
“Orjenski Đir je prva trail trka u Crnoj Gori koja je zvanično bodovana ITRA poenima, i s ponosom možemo reći da smo kao organizatori, Alpinistički klub ‘Niskogorci’, donijeli planinsko trčanje u Crnu Goru u obliku u kojem danas postoji širom svijeta. Iako je Orjen i ranije važio za kolijevku planinskog trčanja kod nas, trkom Orjenski đir postavljeni su novi standardi u organizaciji, trasiranju i promociji ovog sporta”, kaže on.
ITRA (International Trail Running Association, Međunarodna asocijacija trail trčanja), krovna je svjetska asocijacija trail trčanja, osnovana je 2013. godine. ITRA je, pored ostalog, standardizovala alate za procjenu težine i zahtjevnosti trail trka i nivoa spremnosti trkača
Trka se održavala od 2015. do 2018. godine. Prema riječima Kulinovića, ta trka nudila je učesnicima jedinstvenu priliku da istraže najljepše i najizazovnije dijelove planine Orjen, uključujući Veliki Kabao sa 1.894 metra nadmorske visine, najviši vrh na jadranskoj obali, i impozantni Subrin amfiteatar sa vrhom Subra na 1.679 metara, simbol surovog i očaravajućeg kraškog reljefa.
Trka je nastala iz jedne spontane ideje na treningu i svega nekoliko mjeseci kasnije, i organizovana prvi put.
“Tokom treninga po Orjenu, razgovarali smo o tome kako bi izgledala ‘najluđa moguća’ staza na ovoj planini koja bi se, makar hipotetički, mogla koristiti za trku. Predlozi su počeli da ‘pljušte’, a ubrzo se iskristalisala ruta koja je, nakon što smo je prvi put prešli ‘u našim glavama’ prije spavanja, a onda i trčeći na treningu postala ne samo realna, već i nešto što je trebalo pokazati široj trkačkoj zajednici”, prisjeća se Kulinović.
Kada je organizovana prvi put, na Orjenskom điru bilo je desetak, 15 takmičara i jedna planinarska tura.
“Već naredne godine broj se duplirao, da bi 2017, koja je ostala posebno upamćena, jer je na dan trke Orjen bio pod snijegom, ugostili smo oko 60 trkača. Do 2018. broj prijavljenih popeo se na 100, a Orjenski đir je postao regionalni fenomen, datum koji se ne propušta, i svojevrsna inicijacija za sve ozbiljne trail trkače. U šali se govorilo: ‘Ko završi Orjenski đir, taj može reći da je planinski trkač’“, priča Kulinović.
Uprkos rastu trke i entuzijazmu koji je pratio, dodaje on, podrška koju su dobijali finansijski i logistički nije pratila taj razvoj.
“Budžeti su ostajali isti ili su simbolično rasli, i tada smo odlučili da 2019. napravimo pauzu. Trku nismo željeli raditi polovično, jer je ona postala nešto ozbiljnije i važnije. Danas, nakon šest godina, smatramo da su ‘bolja vremena’ konačno došla. Postoji veća podrška, zrelija zajednica trail trkača, a mi smo spremni da Orjenski đir vratimo tamo gdje pripada, na vrh regionalne trail scene”.
I nakon pauze, ruta ostaje ista
Iako je trka bila na pauzi šest godina, Orjenski đir vraća se u nepromijenjenom obliku kad je u pitanju ruta.
Kulinović kaže da je to stoga, jer je ruta postala prepoznatljiv simbol trke.
“Od svog nastanka, ova staza je zaštitni znak i kako smo već rekli ‘svojevrsna inicijacija’ za sve ozbiljne planinske trkače. Ne mijenja se, jer pruža sve ono što danas sve rjeđe viđamo na trkama: tehnički zahtjevne dionice, surove uspone, oštre kamenjare i nevjerovatne panorame koje oduzimaju dah. Subrin amfiteatar, najljepši detalj primorskih Dinarida, i uspon na Veliki Kabao, najviši vrh Jadrana, ostaju ključne tačke koje ovaj izazov čine nezaboravnim”.
Kulinović kaže i da učesnike očekuje vrhunska organizacija, veseli volonteri i sigurnosni timovi, obećava jasno obilježene i očišćene staze, okrepu, unikatne medalje i pehare.
“Kao i duh zajedništva koji je oduvijek krasio ovu trku. Često se govorilo: ‘Na trkama u regionu sretneš nekog od trkača, ali na Orjenu sretneš sve’“.
I takmičar oduševljeni povratkom trke
Prijave su otvorene već nekoliko mjeseci, a organizatori su iznenađeni interesovanjem.
“Najprije oduševljenje trkača koji su već bili dio Đira, a zatim i broj prijavljenih koji već sada prelazi 80 iz svih krajeva bivše Jugoslavije, Italije, i posebno nas raduje veliki broj kvalitetnih takmičara iz Slovenije”.
Kad govori o izazovima ove trke, kaže da su tu izazovi za trkače, ali i organizatore.
“Što se tiče trkača, prije svega najveći izazov je tehnička zahtjevnost staze koja ističe ovu trku među najizazovnijima u regionu, strmi usponi i silasci zahtijevaju punu pažnju, iskustvo i fizičku spremu. Tu je i nepredvidivost vremenskih uslova, jer je Orjen planina s najviše padavina u Evropi, u oktobru se sve može očekivati: sunce, magla, kiša, pa čak i snijeg”, kaže on.
Tu je, dodaje, i vremensko ograničenje od osam sati.
“Što znači da trkač mora održati ozbiljan tempo bez previše zadržavanja, uz pametno raspoređivanje energije”.
Za organizatore, izazov je bezbjednost učesnika.
“Potrebno je osigurati da svi takmičari prođu stazu bezbjedno i da pomoć bude dostupna u svakom trenutku. Priprema staze mora biti besprekorna, sa jasnim markacijama, dobro pozicioniranim okrepama i tačno lociranim punktovima službi zaduženih za spašavanja. Poseban izazov je izolovanost djelova staze, jer neke sekcije prolaze kroz skoro nedostupna i teško pristupačna područja, gdje takmičari moraju biti samostalni do prve naredne kontrole”.
Trči i Opara, simbol Đira
Prema riječima Kulinovića, ove godine na Orjenskom điru očekuju veliki broj vrhunskih trkača. Ipak, izdvaja Daneta Oparu, za kojeg kaže da je simbol Orjenskog đira.
Najavljuje i da će Opara u sklopu trke “imati i prezentaciju jednog od najvećih poduhvata, ako ne i najveći u ovom dijelu Evrope”.
Među poznatim imenima je i proslavljeni vaterpolista iz Herceg Novog, Andrija Prlainović, koji je, kaže Kulinović, i najveći krivac za buđenje Đira, ali i jer je Orjenski đir dobio podršku brenda HOKA.
“Sve je krenulo iz velike ljubavi, entuzijazma i pozitivne energije, te je ova saradnja sa Hokom bila prirodan i neizbježan slijed događaja. Ova podrška nam omogućava, ne samo da održimo trku ove godine, već i da vjerujemo da će Orjenski đir postati nešto mnogo veće u godinama koje dolaze”, kaže Kulinović.
Budućnosti trail i skyrunning trka u Crnoj Gori
O trail i skyrunning sceni u Crnoj Gori i budućnosti tih disciplina, kaže da se mnogo toga promijenilo, od kako su počinjali sa Orjenskim đirom.
“Prije svega, porasla je svijest cijele zajednice o značaju trail i skyrunning trka, a zatim se povećao i broj trkača. Skyrunning i trail trčanje su dvije različite, ali usko povezane discipline koje ja lično rijetko dijelim, jer ih često posmatram kao cjelinu – planinsko trčanje”, kaže on.
Dodaje i da je u Crnoj Gori, zbog male veličine i rasutosti na više mjesta, važno da postoji jedinstvo među svima koji se bave tim sportom.
“Moram posebno istaći dobre trke koje treba uzeti za primjer, kao što su Boka bay trail i Bjelasica trail. Međutim, ima i mnogo trka koje su se organizovale samo jednom i više se nisu ponovile, što može biti rezultat različitih faktora o kojima možemo samo nagađati. Ono u šta želim da vjerujem jeste da će, baš kao i Orjenski đir, sve one trke koje su nekada postojale u Crnoj Gori uskoro ponovo podići iz pepela, još bolje i jače. Ali, za to nam je potrebna zajednička saradnja i podrška svih nas”.
Đir koji napravite u sebi je najvažniji i najveći
Oni koji razmišljaju o prvoj trci, a još se nisu usudili da probaju, poručuje da – ko nije probao, nije ni uspio.
“Sve počinje od sebe i prvog koraka, koji je najteži. Najbolje je jednostavno krenuti. Ne treba odmah ulaziti u ozbiljan trening, niti imati specijalizovanu opremu. Dovoljno je da obujete patike, izađete na najbliži brijeg, u šumu ili na planinsku stazu i probate da osjetite kako izgleda biti dio prirode, kretati se u ritmu svog daha i svojih nogu”, kaže on.
Planinsko trčanje, dodaje Kulinović, nije takmičenje s drugima, već povratak sebi.
“Na Orjenskom điru često se može čuti rečenica: ‘Svi koji su stali na start, već su pobijedili’. I to je zaista tako. Niko ne očekuje da budete najbrži, već da budete prisutni, da poštujete stazu, prirodu i svoje granice. Ako razmišljate da probate, sada je savršen trenutak. Ne da biste odmah završili Veliki đir, ne ni onaj mali od 15 kilometara, koji preporučujem svima, nego onaj najvažniji i najveći đir u sebi, koji će vas napraviti potpuno novom osobom”.
Kako se prijaviti za trku
Prijave za Orjenski đir 2025. otvorene su do 12. septembra (ADRESA ZA PRIJAVU).
Zainteresovani se za informacije mogu obratiti i na broj telefona +382 69 603 389 (Viber, Whats App, Telegram) ili putem elektronske pošte, na adresu: [email protected].
“Vidimo se na Orjenu”, poručuje Kulinović.
