Nekad sam mislila da je za planinara najvažnije na koju visinu ide i da baš ta visina i određuje težinu samog uspona. Kad sam se prvi put (zapravo tada i posljednji) popela na Vranjinu, nešto oko 300 metara visok vrh iznad Skadarskog jezera, shvatila sam koliko griješim – nije Vranjina preteška, ali su mi jade zadali krš i drača i to samo ponijela kao glavni utisak sa tog uspona. I rekla sebi – jer tako mi je djelovalo prije tih petnaestak godina, o kako je Zla Kolata smiješna pri ovome.
Danas ne bih ponijela takav utisak, vjerovatno, ali lekciju sam naučila – nema nikakve veze to koliko je neka planina visoka i na kojoj visini je vrh na koji idemo, jer planinu ne određuje samo njena visina, već i priroda terena, tehnički detalji, vremenski uslovi u kojima se penje…
Danas kad to znam, ne čudi me što i ljekar u kolašinskoj hitnoj, Dražen Anđelić, dok pričamo o počecima njegovog planinarenja, usponima i planovima za dalje, dok nabraja gdje sve želi da pođe, odmah i dodaje da u odabiru, za njega, visina i nije najvažniji faktor:
“Nego i želja za učenjem, sticanjem vještina i izlaskom iz zone komfora”, poručuje on.
Dražen Anđelić, ljekar je u Hitnoj pomoći u Kolašinu. Planinari oko 13 godina, a planinarenjem je, kaže, počeo da se bavi malo iz dosade, ali i zbog stresa koji posao koji radi donosi svakog dana. A onda je shvatio koliko mu to prija.
“Možda sam i počeo da planinarim iz dosade, radoznalosti, svakodnevnog stresa na poslu, ali brzo sam primijetio da mi ta aktivnost odgovara duhovno i fizički”.
Za Anđelića, planinarenje je danas način života, kroz tu aktivnost on živi, kaže, u skladu sa prirodom i planinom.
“Najbolje se osjećam kad se penjem, slobodno, opušteno, živo”.
Iza Dražena su brojni usponi, 2016. godine se sa “Visokogorcima” popeo na najviši vrh Evrope, Elbrus (5.642), dvije godine kasnije Mon Blan, potom Ararat, Kazbek u Gruziji…
Kazbek je za njega i najizazovniji uspon do sada, kaže.
“Držao sam kolegu iz naveze na užetu, jer je propao u ledničku pukotinu. Ta borba je trajala nekih 20 minuta, dok ga planinari nisu izvukli na površinu”, priča on.
Te godine, Anđelić je, zbog loših vremenskih uslova, odustao od daljeg uspona, ali se na Kazbek vratio 2023. i uspješno završio započeto.
Lani se Dražen popeo i na Mera Peak (6.461), jedan od vrhova na Himalajima. O tom usponu, ispričao je ranije za medije, sanjao je godinama. I uspio.
“Dražen Anđelić na vrhu Mera Peak – još jedan veliki uspjeh crnogorskih planinara… Ovaj uspon predstavlja sjajan nastavak uspjeha crnogorskih planinara na najvišim planinama svijeta, koji sve češće stoje rame uz rame sa najboljima, na svjetskim visinama, noseći zastavu svoje zemlje i klubova sa ponosom i dostojanstvom“, objavili su iz Planinarskog saveza 28. oktobra 2025.
I tokom tog pohoda, koji je trajao dvadesetak dana, bilo je izazova, kao na Kazbeku:
“U povratku, na oko 150 metara ispod vrha, slovenačka planinarka ležala je u snijegu, zadobila je promrzline. Nju smo u navezi spustili do visinskog kampa”.
Dražen planinari kroz Crnu Goru, kao omiljene planine izdvaja Prokletije, jer su, kaže, divlje i nepristupačne.
Na izbor pohoda i ekspedicija van Crne Gore, kaže, utiču različiti faktori:
“Visina, tehnička zahtjevnost, hladnoća, finansijska konstrukcija, fizička i psihička pripremljenost. Neke planine su popularne i relativno finansijski povoljne za naše standarde”, ohrabruje i druge.
Dodaje i da je sve akcije do sada sam finansirao:
“Od plate odvajam novac za planinarenje. Nemam sponzore. Za Himalaje sam tražio sponzorstvo Opštine Kolašin, nije bilo odgovora na moju molbu”.
Dražen se lani učlanio u PSK “Brskovo” iz Mojkovca i to je za njega posebno emotivno, jer je njegov pokojni otac Mojkovčanin.
“Riječ je o klubu sa dugom tradicijom u Crnoj Gori. Klub ima dosta mladih članova od kojih se u budućnosti očekuje da se penju na najviše evropske i svjetske vrhove”.
Već ima i zacrtane planove za dalje:
“To su vrhovi Tjan Šana, Pamira, Himalaja. Nije samo visina presudna u odabiru vrha, nego i želja za učenjem, sticanjem vjestina i izlaskom iz zone komfora”, poručuje on.
Pitam ga i za njegove pacijente:
“Pacijentima savjetujem da planinare i da borave što više u prirodi”.
