Kalina nema mobilni telefon, ne zna šta je Instagram, trenira košarku, pjeva u horu. I planinari. Tako smo se i upoznale.
U razmještanju po vozilima do katuna Poljane, početne tačke za uspon na Trešteni vrh, jedan od vrhova Maganika, Kalinu su sjeli u vozilo u kojem sam bila i ja. Pričale smo cijelim putem, i do gore, u povratku je ponovo bila sa nama.
Na kraju dana svi smo komentarisali njenu spretnost, jer spretnost je neophodna za Trešteni vrh, “kameno more”, “najkamenitiju planinu”, kako ga opisuju…
Kalina Radović učenica je trećeg razreda Osnovne škole “Sutjeska” u Podgorici. Ima osam godina i, kako kaže njena majka Dijana, “od malena voli prirodu”.
“Kao mala znala je da ode do potoka i kroz šumu”.
Kalina ima i dvije mlađe sestre, Laru i Kristinu. Uz planinarenje, voli i košarku.
“Uživa u treninzima, utakmicama i kad je dio tima. Radoznala je, vedra i uvijek spremna na novu avanturu, bilo da je to novi vrh ili nova utakmica”, kažu njeni roditelji Dijana i Vesko.
Kalina nije prvo dijete koje vidim na nekoj planinarskoj turi. Ipak, nije ni da svakoga dana dijete njenog uzrasta vidite na turama kao što je uspon na Trešteni vrh ili Prutaš, na Durmitoru, gdje je bila nedavno.
Kalina je bila i na Crvenoj gredi, (2.157, Durmitor), popela se na Vasojevićki kom (2.461)…
Jednu durmitorsku turu ne oprašta roditeljima – nisu je poveli sa njima na Međede (Veliki i Mali međed).
“Ali idem kad napunim devet godina”, ispričala mi je.
Vodopad Selce, Prutaš, Crvena greda, Maglič…
Kalinin planinarski put počeo je ljetos, turom na vodopad Selce, u Albaniji. Oduševljena je bila, kaže, prirodom, ali i iznenađena da je uopšte uspjela da završi turu.
Raspitujem se kod roditelja kako su odlučili da je povedu sa njima na planinu.
“Pa sama je tražila, čak je bila tužna, jer je nisam povela na dvije moje prve ture. Iskreno, bilo me je malo strah, ali ona je već na prvoj turi na kojoj je bila, pokazala da je buduća mala planinarka”, priča Dijana.
Planinarenje često nije lako ni za odrasle, u pitanju su uglavnom cjelodnevne šetnje, tokom kojih se pješači po više kilometara, savladava visinska razlika od više stotina metara, nekad hiljadu, hiljadu i po, i više… Nosi se ruksak, u kojem su makar hrana, voda, rezervna garderoba…
Kalina ima svoj ruksak i nosi svoje stvari sama, ima i planinarske štapove.
Tokom šetnje na Trešteni vrh, 11. oktobra, sa grupom je prešla skoro šest kilometara, uz oko nešto više od 600 metara visinske razlike.
“Idem i sjutra na planinu”, rekla mi je oduševljeno toga dana.
Ispostavilo se da idem i ja, pa smo se već sjutradan družile ponovo na turi na Maglič, na Kučkim planinama. Ta šetnja organizovana je kao dio kampanje u borbi protiv kancera dojke.
Toga dana Kalina prešle smo zajedno preko 14 kilometara, uz oko 830 metara visinske razlike. Za dva dana, osmogodišnja Kalina prešla je pješke 20 kilometara i savladala skoro 1.500 metara visinske razlike.
Pitam je šta joj pomaže da ne odustane:
“Vjera, kažem sebi – ja to mogu”.
Roditelje pitam kako je uče da se nosi sa izazovima na planini, kažu “ne učimo je, stvarno”.
“Jedino što smo kao roditelji znali da joj kažemo je da je trava klizava i da se pazi. Štaviše, mi učimo od nje. Ona je uvijek iza vodiča. Kad dođe neki veliki uspon, pogledam je i kažem sebi – kad ona može, možeš i ti”.
Bez telefona i društvenih mreža
Za današnje dijete neobično, Kalina ne koristi mobilni telefon.
“Ponosni smo na nju što je drugačija i što je koristi ekrane”, kaže Dijana, uvjerena da je to i razlog što je Kalina više motivisana za druge stvari i da vrijeme provodi u prirodi.
Uz planinarenje, ova osmogodišnjakinja trenira i košarku.
“Organizovana sam, tako da mogu sve da postignem, jer volim”, odgovara mi kad je pitam kako sve usklađuje.
Iako je za njih to nekad izazovno, njeni roditelji kažu podržavaju je, jer je te aktivnosti čine srećnom.
“Pratimo njen ritam. Osim košarke i planina, Kalina pjeva u crkvenom horu. Bude nekad izazovno, ali postižemo, jer vidimo da je to čini srećnom. Ne forsiramo ništa, važno nam je da uživa i da voli to što radi”.
Od nedavno, Kalina ima i Instagram profil djevojcica.sa.planina. Dijana pojašnjava da Kalina to nije ni tražila i da ona i ne zna šta je Instagram:
“Ja sam otvorila profil, u želji da Kalina kad poraste ima tu sačuvane trenutke sa planinarenja. Dodatno, i da drugi roditelji mogu da vide da djeca u ovo brzo vrijeme mogu da uživaju, da nauče da dišu sa prirodom, da je poštuju, cijene”.
Na planini smo stvarno jedni sa drugima
Radovići cijene vrijeme koje kao porodica provedu zajedno na planinarenju.
“Na planini se smijemo, razgovaramo, ponekad i ćutimo zajedno. Bez žurbe. To je vrijeme kad smo stvarno jedni sa drugima… Vjerujemo da su najljepše uspomene koje se grade u pokretu, na stazama, kroz smijeh, pod vedrim nebom. Planina nas spaja, uči strpljenju i podsjeća da je sreća u jednostavnim stvarima”.
Da djecu povedu u planinu kad god mogu, poruka je Radovića i za druge roditelje.
“Tamo će naučiti ono što nijedna učionica ne može – da se raduju malim stvarima, da poštuju prirodu i da osjete mir. Na planini se ne traže rezultati, nego osmijesi. A svaki korak koji napravite zajedno, vrijedi više od bilo kojeg vrha”.
Radovići su članovi Planinarsko-sportskog kluba “Brskovo” iz Mojkovca.
“Kao mojkovčani, ne ide da smo u drugom klubu”, uz osmijeh kaže Dijana.
Raduje je najava kluba da organizuje dječije ture i vjeruje da će Kalina biti predvodnica.
I Kalina ima poruku za vršnjake. Iako joj neki drugari govore da je “bezveze”, poručuje im da je “planinarenje baš dobro” i da “treba da probaju”.
Fotografije: Privatna arhiva
