Nakon pet godina profesionalnog bavljenja fudbalom i NFL karijere, Mark Patison nije imao bilo kakav plan – ali je korak po korak, od prvog uspona do Mont Everesta, izgradio potpuno novi život.
Do danas se popeo na sedam najviših svjetskih vrhova, na brojne druge, među kojima Ajger i Materhorn, objavio je knjigu “Finding Your Summit”, a njegova priča ekranizovana je kroz dokumentarac “Searching for the Summit”, koji je osvojio prestižnu Emmy nagradu.
Mark Patison (65) nedavno je boravio u Crnoj Gori, kao jedan od govornika na Međunarodnoj konferenciji o menadžmentu i organizaciji (ICMO 2026). Tokom posjete Crnoj Gori, učestvovao je i na planinarskoj turi na Prutaš, jedan od vrhova na Durmitoru.
“S obzirom na to da je popeo najviše vrhove svih kontinenata, željeli smo da se popne i na neki crnogorski vrh, uvjereni da ljepotom Crna Gora ne zaostaje ni za jednom zemljom svijeta”, kaže za Maja.team Ivan Radević, jedan od organizatora ICMO.
Patison je za Maja.team govorio o svom profesionalnom i životnom putu, iskustvu uspona na sedam svjetskih vrhova…
Lekcije iz sporta važe i na planini
Mark Patison sportom se bavi od srednje škole, završio je Univerzitet u Vašingtonu, pet godina bio je fudbaler profesionalne lige američkog fudbala (NFL). Fudbalsku karijeru završio je 1988. godine.
Njegov put na sedam svjetskih vrhova počinje 2015, četvrt vijeka kasnije, usponom na najviši vrh Afrike, Kilimandžaro (5.895). Uslijedili su usponi i na ostale: Elbrus (Evropa, Rusija, 5.642), Kosciuszko (Australija, 2.228), Akonkagva (Južna Amerika, 6.691), Denali (Aljaska, Sjeverna Amerika, 6.194), Vinson (Antarktik, 4.892). Na najviši vrh na svijetu, Mont Everest (Azija, 8.848) Patison se popeo 2021. godine.
Uz sedam svjetskih vrhova, Patison je uspješno izveo uspone i na Ajger, Monblan, Materhorn…
“Napuštanje profesionalne karijere ili usponi na najviše svjetske vrhove, šta je teže? Oboje je bilo izazovno. Kada sam završio NFL karijeru, nisam imao plan ni pravac, niti vještine koje bih mogao da odmah ponudim poslodavcima. Trebalo mi je skoro dvije godine da pronađem sebe i uđem u biznis svijet. Kada sam to uspio, stvari su krenule uzlaznom putanjom”, priča on.
Planine su, dodaje, bile drugačiji izazov:
“Morao sam da naučim kako se penju veliki vrhovi. Počeo sam sa Kilimandžarom, a završio sa Everestom. Svaki vrh je imao svoju težinu.”
Iako je sa karijerom profesionalnog fudbalera završio 25 godina prije nego je i krenuo na najviše vrhove svijeta, kaže da je za njega iskustvo iz NFL-a presudno bilo u ekstremnim uslovima:
“Sport me naučio istrajnosti, odlučnosti, hrabrosti i da nikada ne odustanem. Naučio sam i šta znači zaista naporno raditi da bi se dostigao cilj.“
Greške su dio procesa učenja
U svemu što radi, Mark primjenjuje isti princip – kad se dogode greške, prihvata ih kao dio procesa učenja:
“Greške su lekcije koje oblikuju ono što jesmo. Uvijek sam imao pristup – prvo puzi, pa hodaj, pa trči. Testiraš, vidiš da li funkcioniše, prilagodiš se, pa tek onda ideš punom snagom. Kada sam stigao do Everesta, znao sam da i najmanja greška može da znači gubitak života. Iskustvo koje sam gradio deset godina prije toga bilo je presudno.”
U životu, poslu, na planinama takođe, uvijek je važno i znati kada se zaustaviti. To potvrđuje i sagovornik portala Maja.team:
“Moja najbolja osobina je što nikada ne odustajem – ali i najgora. Nekada moraš znati kada da staneš ili se okreneš. Nakon što sam se popeo na Everest, planirao sam da idem na Lhotse, četvrti najviši vrh na svijetu. Bio sam toliko iscrpljen da sam znao da bih poginuo ako pokušam. Bilo je izuzetno teško odustati, ali to je bila ispravna odluka. Isto važi i za biznis – nekad moraš promijeniti pravac da bi uspio.“
Crna Gora je nevjerovatno lijepa zemlja
Boravak u Crnoj Gori ostavio je snažan utisak na PatisonaCrna Gora je nevjerovatno lijepa zemlja.
“Putovao sam širom svijeta i zaista sam impresioniran Crnom Gorom. Od mora do planina – nevjerovatno lijepa zemlja”.
Tokom trajanja ICMO konferencije, Pation je bio na primorju, u Budvi, Kotoru. Posjetu Crnoj Gori završio je usponom na Prutaš, jedan od vrhova na Durmitoru.
“Proveo sam nevjerovatno vrijeme sa planinarima Crne Gore. Bilo je inspirativno vidjeti divlju prirodu ove prelijepe zemlje, ali i osjetiti toplinu ljudi. Svakome bih preporučio da je posjeti ako mu se ukaže prilika“, naveo je on u Instagram objavi.
U planinama Crne Gore vidi potencijal za pripremu sportista:
“Podsjećaju me na Dolomite. Strm tereni, kojima se može kretati gore, dolje, idealno je za trening. Rad nogu je ključan, a sprave u teretarni to ne mogu da zamijene. Ja živim u ski-centru Sun Valley u Ajdahu i treniram tokom cijele godine, isto bi bilo moguće i ovdje”, poručuje.
Kad govori o iskustvima koja su bila prelomna u njegovom životu, kaže da su to Denali i Everest:
“Denali na Aljasci i Everest su me najviše testirali. Na Denaliju sam 2017. morao da odustanem zbog lošeg vremena, i vratio sam se 2018. da završim uspon. To je bio ogroman fizički izazov. Slično tome, pandemija je 2020. zaustavila moj pokušaj na Everestu, pa sam se 2021. vratio još posvećeniji. Oba iskustva su me naučila posvećenosti, otpornosti i istrajnosti.“
Poručuje i da mu je život, iako u posljednjih deset godina ne radi ništa drugačije, donio iznenađenja:
”Posljednjih deset godina donijelo mi je stvari koje nisam mogao da predvidim. Osnovao sam fondaciju za epilepsiju, jer moja ćerka ima epilepsiju, dobio sam Emmy nagradu za film o Everestu, napisao knjigu Finding Your Summit i ponovo se oženio. Sve je to došlo tek kada sam zakoračio u strah i prihvatio izazov.”
ICMO 2026 okupila je preko 300 učesnika iz više od 45 zemalja svijeta.
“Preko 50 odsto učesnika je bilo prvi put u Crnoj Gori, što nam je bila posebna motivacija u organizaciji konferencije, sa željom da sve goste ponovo vidimo u Crnoj Gori. Ugostili smo ljude sa Harvarda, Google, Merrill Lynch-a, Erasmus University Roterdam… Konferencija je okupila prije svega najrenomiranije naučnike iz oblasti menadžmenta. Međutim, željeli smo da osim naučnika pozovemo i nekog van tog domena. S obzirom na to da sam ujedno i jedan od osnivača Sportsko-rekreativnog društva studenata ekonomije i menadžmenta ‘Ekomen’ i da vjerujem da su sport i menadžment veoma komplementarni, došli smo na ideju da pozovemo nekog sportistu, a zatim i na ideju da to bude Mark Pattison“, kaže Radević.
Foto: Igor Rudović
