Ne ostavljajte te kore od mandarina za sobom.
Ali to je organski otpad, razgradiće se.
Hoće, ali svejedno ne ostavljajte, pokupite to.
Uslijedi malo nervoze, koliko još puta se mora reći isto, da se otpad, pa ni organski, ne ostavlja, nervozni su i oni kojima se poruka upućuje, uvjereni da rade dobru stvar. I možda ljuti, jer su na planinu došli da odmore, ne da čuju pridiku.
Slično se dešava manje, više na svakoj planinarskoj turi, sigurna sam u svim grupama. Makar jedna osoba ostaviće za sobom ljuske od jaja, koru od banane, mandarine, krastavca, ogrizak od jabuke…
A onda će doći dan kad ćemo slušati o medvjedima koji prave štetu…
U Crnoj Gori, prisutna je vrsta mrki medvjed. Mrki medvjed je vrsta krupne divljači, svaštojed je (omnivor), mada, navode stručnjaci, svoje potrebe zadovoljava u najvećoj mjeri hranom biljnog porijekla.
“Svaki izvor hrane koji se tretira kao otpad: odbačeni ostaci obroka, smeće u raznim korpama i kontejnerima, ili otpad odložen na legalnim ili ilegalnim deponijima, mora biti nepristupačan medvjedu”.
To je jedna od preporuka koje se navode u Planu gazdovanja populacijom mrkog medvjeda, koji je Vlada Crne Gore objavila ranije ove godine.
Na takvim mjestima, navodi se u dokumentu, “medvjedi miris čovjeka počinju povezivati s pozitivnim iskustvom”.
“A to je suprotno od iskustva koje su imali u prošlosti. Medvjed sa takvim iskustvom možda neće izbjegavati čovjeka pri svakom susretu, odnosno naviknuće se na ljude, što samo po sebi ne mora značiti da je taj medvjed opasan za čovjeka, ali je takvo njegovo ponašanje sigurno vrlo nepoželjno”.
Plan, kako piše, treba da dâ osnovne smjernice gazdovanja populacijom mrkog medvjeda u Crnoj Gori, ali i da, pored ostalog, jer konflikti između čovjeka i medvjeda prisutni su, omogući da suživot čovjeka i medvjeda bude unaprijeđen.
U dokumentu je opisano i šta to utiče na te konflikte, kao i koji su to razlozi kada medvjed dolazi u naselja:
“Istraživanja su pokazala da medvjedi kada je god to moguće, izbjegavaju kontakte sa ljudima, pa posjete hranilištima i naseljima prilagođavaju tome”, piše u dokumentu i dodaje se da “medvjedi izbjegavaju kuće i naselja, osim kada im je tamo dostupna hrana”.
“Nakon što više puta pronađu hranu u blizini kuća, medvjedi povežu ljude i hranu, nastave posjećivati neselja u potrazi za hranom i postaju problematični”.
Autori tako kao jednu od najvažnijih preventivnih mjera navode kontrolisanje ljudskih izvora hrane.
Ukazuju i na osnovna pravila ponašanja u staništu medvjeda, gdje ponovo navode ne hranite medvjede:
“Svo organsko smeće treba ponijeti sa sobom i voditi računa da hrana ne bude dostupna medvjedima. Odbačena hrana i njeni ostaci, kao i smetlišta privlače medvjede. Neki medvjedi dolaze redovno na smetlišta, a te jedinke mogu početi da traže hranu i iz drugih izvora, te izazvati štete”.
Na planinu, vjerujem, većina nas ide, jer volimo prirodu. Ako volimo prirodu, hajde da učinimo šta možemo da smanjimo štetu.
A nikakav je napor da organski otpad, tu koru od voća, povrća, ljuske od jaja… ne ostavimo za nama, uvjereni da činimo dobru stvar za prirodu. Priroda se lijepo snalazi i bez nas. Ne trebaju njoj naši tragovi. Ni naše smeće, makar i organsko.
Samo zapamtite:
“Svaki izvor hrane koji se tretira kao otpad: odbačeni ostaci obroka, smeće u raznim korpama i kontejnerima, ili otpad odložen na legalnim ili ilegalnim deponijima, mora biti nepristupačan medvjedu”.
PREPORUKA:
Naslovna fotografija: Pixabay