Nemanja Neno Bulatović iz Kolašina, već sa 15 godina, dobio je prvu sportsku stipendiju, tada kao košarkaš. Košarku je napustio pet godina kasnije, kad je napustio i Kolašin, udaljio se na neko vrijeme od sporta, počeo da radi kao ugostitelj… Prije osam godina, vratio se Kolašinu, gdje je 2021. počela njegova trkačka priča, a prošlog vikenda, ta priča krunisana je trkom na 168 kilometara, najdužom distancom na Istra 100 UTMB, koju je Neno završio kao četvrti u starosnoj kategoriji od 20 do 34 godine. Ukupno, među više od 370 takmičara na toj distanci, Nemanja je bio 34.
Istra 100 UTMB održana je od 9. do 12. aprila. Za portal Maja.team, Bulatović priča o tom sportskom izazovu, putu koji ga je vodio do najduže distance u Istre i daljim planovima.
Košarkašku loptu zamijenio tacnom
Nemanja Neno Bulatović u sportu je od malih nogu.
“Prvu košarkašku stipendiju sam zaradio sa 15 godina, bio sam dio mlađih kategorija reprezentacije Crne Gore, ali sam sa dvadesetak godina odlučio da prestanem sa tim i preselio u Beograd, gdje sam se malo distancirao od sporta i vremenom, kad su bila potrebna novčana sredstva da bi se živio mladalački život, počeo sam da radim kao ugostitelj”.
Bulatović je u to vrijeme završio i obuku za barmena i, kaže, u tom periodu, bio je zadovoljan u ugostiteljstvu.
“Bilo mi je lijepo. Godine 2018. odlučio sam da se vratim u Kolašin i sa bratom sam pokrenuo privatni posao u turizmu. Od tada sam u Kolašinu”.
Uz sport, kao hobi, Nemanja radi u jednoj turističkoj agenciji, ima i svoje brvnare koje izdaje. Nekad se bavio i kuvanjem, dostavom svježe hrane. Danas, kaže, nema mnogo vremana za to, ali ipak – uklopi kad god stigne…
Prvi trejl na Blejasici
Nemanja je počeo da trči povratkom u rodni Kolašin, kada je, kaže, “trčao pomalo za svoju dušu”. Na nagovor Nebojše Ćetkovića, organizatora kolašinske trejl trke, 2021. godine prvi put je učestvovao na Bjelasica trailu.
“Prvi put kad sam poslije velike muke savladao tih 30 kilometara na Bjelasici, osjetio sam nevjerovatno zadovoljstvo i samopoštovanje, pa sam odmah prijavio polumaratom koji je bio za dva mjeseca. Pa sljedeći, potom čak i maraton”.
Prvi ultramaraton, Nemanja je trčao 2023. godine, kao i prije nekoliko dana, i tada u Istri, ali distancu 69 kilometara. Tada je u svojoj starosnoj kategoriji bio 171. Istri se vratio dvije godine kasnije, kada je prošao distancu 110 kilometara i, među takmičarima od 20 do 34 godine, bio 76. Bila je to i prva njegova trka preko 100 kilometara.
U međuvremenu, oprobao se i na UTMB Mon Blan stazi, gdje je 2024. godine trčao trku na 57 kilometara, učestvovao na brojnim trkama u Crnoj Gori i regionu, gdje je uzimao i neko od prva tri mjesta.
Pripreme za Istru
Ove godine, oprobao se i na “čuvenoj 100 milja”, trci na 168 kilometara, uz oko 6.500 metara elevacije. Bulatović je trku završio kao četvrti u svojoj starosnoj grupi, za 25 sati 40 minuta i 29 sekundi.
“Dobro sam se spremao nekih četiri mjeseca, tokom zime, zbog snijega, koristio ljepote Boke i planina iznad, Rumije takođe, kombinovao sa treninzima po snijegu u Kolašinu. Imao sam i nekoliko pripremnih trka, od toga dvije u martu, gdje sam vidio da sam dosta napredovao i da sam spreman za ovaj izazov”, kaže Bulatović.
Podrška
U Istri, sa Nemanjom su bili Nebojša Ćetković i Marija Sekulović. Marija je na ovogodišnjoj Istri trčala trku na 42 kilometra.
Ćetković je bio podrška Bulatoviću (support, dozvoljen na ovakvim trkama):
“Čekao me okrepnim stanicama, pomagao, hrabrio me i na tome mu hvala. Takođe, i Marijino iskustvo uvijek je od pomoći, jer je ona neko ko je već prolazio ove distance, ko je dugo u ovom sportu i neko je ko živi za planinu”, priča Nemanja.
Istra 100 UTMB organizuje se u različitim dužinama: 168, 110, 69, 42 i 21 kilometar. Najduža distanca startuje iz Labina, sa nivoa mora, odakle takmičari napreduju ka najvišem vrhu, Vojak, na 1.401 metar. Taj dio trke odvija se kasno uveče, a Nemanja opisuje da je dolaskom na najvišu tačku Istre uživao u pogledu na zvjezdano nebo i grad Rijeku. Trka ide dalje, kroz noć…
“Devedeset odsto vremena sam bio sam, kroz glavu prolaze svakakve misli (uglavnom one koje nikad ne bi padale na pamet). Noć mi je nekako lijepo legla, jer sam navikao na niske temperature i veću nadmorsku visinu. Dolazi svitanje, koje je možda najljepši dio trke, nekako kad opet kreće dan i kad mi lampa više ne treba, dobijam novu energiju i već oko 7.30 sati ujutro sam na 100 kilometara”, prepričava utiske sa staze.
Na stotom kilometru je grad Buzet, gdje je i glavna velika okrepna stanica.
“Tu sam se presvukao, jeo i nastavio dalje. Uslijedilo je oko 30 mučnih kilometara, sunce, vrućina, bol u koljenima, teško trčanje nizbrdo. Posljednjih 38 km vratila mi se energija, taj poslednji dio bude ujedno i moj najbrži dio trke”.
Trka završava u Umagu, gdje je Nemanja stigao nakon nešto više od 25 sati:
“To je vrijeme kojem sam se potajno nadao, ali nisam znao koliko je realno. Odličan plasman i veliko zadovoljstvo”, dodaje.
Trejl scena treba da raste
Kada se Nemanja Bulatović prvi put takmičio na Bjelasica trail trci, prije pet godina, kaže da je Kolašin imao možda troje aktivnih takmičara.
“Sad nas ima preko 30, od kojih desetak ultramaratonaca”, kaže.
Nemanje je danas i član organizacionog odbora Bjelasica trail.
U Crnoj Gori, pored te, organizuje se veliki broj i drugih trejl trka: Boka Bay, Durmitor, Prokletije, lani se, poslije pauze, u kalendar trka vratio i Orjenski đir…
“Svake godine je sve više trejl trka u Crnoj Gori i moje je mišljenje da je to odlična stvar i da treba da se širi trejl scena. Mi smo narod fizički nadaren za outdoor aktivnosti, samo to treba još više da se popularizuje, da se što više ljudi uvuče u sve to”, kaže Nemanja. Utiska je i da je sve više onih koji su zainteresovani za aktivnosti na otvorenom i da “sve ide kako treba”.
Biti bolji nego juče
Poslije najduže distance u Istri, Nemanju čekaju nove trke.
“Imam nekoliko prijavljenih u regionu, uglavnom distance 30 do 50 kilometara, jer je to nešto što mnogo volim i tu se nadam visokom plasmanu”.
Istra 100 UTMB jedna je od trka UTMB World Series, najvećeg svjetskog trail running sistema takmičenja, koji se održavaju u Aziji, Okeaniji, Evropi, Africi i SAD. UTMB World Series su trke na kojima trkači mogu da započnu svoj put kao finalu UTMB Mon Blan, gdje se održava prestižno finale UTMB World serije.
Nemanja se već okušao na kraćoj distanci na Mon Blanu, a ne isključuje da će se jednom oprobati i na “njihovih čuvenih 176”, najdužoj trci. Ipak, to ne postavlja sebi kao moranje i prioritet:
“To je trka koja iziskuje veća novčana sredstva i nekad je teško sve to pokriti sam. Svima nama ovo je samo hobi i imamo primarne porodične obaveze, nije uvijek lako pokriti troškove… Ima mnogo prelijepih trka u regionu i širom Evrope koje ne iziskuju toliki novac. Bitno je samo uvijek postaviti sebi neki cilj i truditi se biti bolji nego juče”.
Crna Gora na UTMB Mon Blan
Uz Nemanju Bulatovića, koji je 2024. trčao trku na 54 kilometra, iz Crne Gore, tokom proteklih godina, na UTMB Mon Blan učestvovali su Saša Kulinović (dva puta) i Marija Sekulović, koji su završili najdružu, trku na 176 km. Kulinović je jedan od organizatora Orjenskog đira. Marija Sekulović je, pored ostalog, jedna od tri osobe, među ženama i muškarcima, iz crnogorskih klubova koji su se popeli na Ama Dablam. Sekulović se na taj himalajski vrh popela u oktobru prošle godine, sa Marijom Zogović.
UTMB Mon Blan završila je i Miluša Bošković, distancu na 145 km, te Petra Raičević, trku na 100 km.
FOTO: Privatna arhiva, Istra 100 UTMB
