Za Johana Satlera, ambasadora Evropske unije u Crnoj Gori, priroda nije samo mjesto za bijeg od svakodnevice, već prostor u kojem se čovjek vraća sebi, jasnije razmišlja i oslobađa se stresa. Austrijanac po porijeklu, odrastao uz snažnu planinarsku tradiciju, tokom diplomatskog mandata u Crnoj Gori upoznao je i njene planine i kaže da mu je teško da neku izdvoji, jer svaka ima svoj karakter…
U razgovoru za Maja.team Satler govori o razlikama između planinarske kulture Austrije i Crne Gore, potencijalima naših planina i izazovu da se aktivni turizam razvija bez ugrožavanja prirode. Govori i o ulozi EU fondova u zaštiti planinskih područja, značaju uključivanja građana u očuvanje životne sredine, ali i o tome zašto bi planinarenje preporučio i onima koji donose važne političke odluke.
Da li vam je i koliko boravak u prirodi važan u svakodnevnom životu, posebno u kontekstu zahtjevnog diplomatskog posla?
Savremeni čovjek uvijek nekuda žuri, nastojeći da odgovori brojnim svakodnevnim obavezama i izazovima. Ipak, čovjek je prije svega biće prirode. Upravo u prirodi jasnije razmišljamo, oslobađamo se stresa savremenog života i vraćamo sebi i onome što je suštinski važno. Sa druge strane, diplomatija je profesija koja pruža jedinstvenu priliku da upoznate različite narode, kulture i predjele. Boravak u prirodi pruža priliku da se na poseban i neposredan način povežete sa ljudima. Tako sam stekao mnoga nova prijateljstva i doživio iskrena gostoprimstvo koja se dugo pamte.
Tokom boravka u Crnoj Gori imali ste priliku i da planinarite. Kakvi su vaši utisci o Crnoj Gori u tom smislu, da li je neka lokacija na vas ostavila poseban utisak? Da li biste i koje lokacije preporučili prijateljima, porodici? Sa kim obično idete na planinarenje dok ste u Crnoj Gori?
Kada sam došao u Crnu Goru, oduševio me je jedinstven reljef zemlje – planine koje se gotovo spuštaju u zagrljaj moru. Recimo Rumija koja ima predivne poglede i prema moru i prema jezeru. Upravo ta izuzetna raznolikost prirode čini Crnu Goru posebnom. Svaki njen kraj krije ljepote i priče koje vrijedi otkriti, a ja se trudim da ih, u društvu prijatelja, iz dana u dan upoznajem i istražujem.
Kada sam zvanično stupio na dužnost, moja prva posjeta van Podgorice bila je Via Ferrati Piva, koja je 2024. godine otvorena u Plužinama uz podršku Evropske unije. Ova alpinistička atrakcija, duga oko 4.500 metara, pruža jedinstven doživljaj i predstavlja savršenu destinaciju za sve ljubitelje prirode, avanture i adrenalina. Teško mi je izdvojiti samo jednu lokaciju za preporuku, jer svaka planina i svaki kraj Crne Gore imaju svoj poseban karakter.
Bobotov kuk je spektakularan, uključujući Ledenu pećinu, ali ima puno drugih lijepih vrhova. Upravo zato prijateljima i porodici uvijek preporučujem da istraže što više različitih predjela, od sjevera do primorja, kako bi doživjeli svu ljepotu koju ova zemlja nudi.
Dolazite iz Austrije, zemlje sa snažnom planinarskom tradicijom. Kako biste uporedili planinarsku kulturu Austrije i Crne Gore?
Planinarska kultura u Austriji i Crnoj Gori značajno se razlikuje. Austrija je zemlja sa jednom od najrazvijenijih planinarskih tradicija u Evropi, sa hiljadama kilometara obilježenih staza, dobro razvijenom infrastrukturom, planinarskim domovima i dugom tradicijom boravka u planinama koja se prenosi s generacije na generaciju. S druge strane, u Crnoj Gori broj standardizovanih staza i planinarskih objekata je manji, a planinarska infrastruktura još uvijek se razvija. Međutim, upravo u tome leži dio njene posebnosti.
Crnogorske planine pružaju osjećaj autentičnosti, slobode i intimnosti koji je danas sve teže pronaći u popularnim evropskim planinskim destinacijama. Na mnogim stazama možete satima hodati okruženi netaknutom prirodom, bez velikih gužvi, i imati osjećaj da ste u neposrednom kontaktu sa planinom i njenim okruženjem. Iako se nivo razvijenosti planinarske infrastrukture ne može porediti sa austrijskim, iskustvo planinarenja u Crnoj Gori ima svoje jedinstvene draži.
Ovdje se ne pamte samo vrhovi koje osvojite, već i susreti sa ljudima, spontanost putovanja, gostoprimstvo koje vas dočeka i osjećaj otkrivanja mjesta koja još uvijek nisu izgubila svoju izvornost.
Da li Crna Gora može da nauči nešto iz austrijskog modela razvoja planinskog turizma? Šta su prednosti Crne Gore u odnosu na Austriju, a na čemu bi trebalo da radimo više?
Crna Gora može mnogo da nauči iz austrijskog modela razvoja planinskog turizma, posebno kada je riječ o dugoročnom planiranju, infrastrukturi i upravljanju posjetiocima. Austrijski model se zasniva na snažnim planinarskim udruženjima, jasno označenim i redovno održavanim stazama, razvijenoj mreži planinarskih domova, kao i visokom stepenu bezbjednosti i edukacije posjetilaca. Takav sistem omogućava da planine budu pristupačne širokom krugu ljudi, uključujući porodice i manje iskusne planinare, uz minimalan rizik i jasno definisana pravila korišćenja prostora.
S druge strane, Crna Gora raspolaže izuzetnim prirodnim potencijalom koji je u mnogim aspektima i dalje očuvan u svom izvornom obliku. Upravo ta netaknuta priroda, osjećaj slobode i autentičnosti, kao i manja opterećenost masovnim turizmom, predstavljaju njene važne prednosti u odnosu na razvijenije alpske destinacije.
Međutim, prostor za unapređenje je jasan: dodatno ulaganje u obilježavanje i održavanje staza, jačanje planinarske infrastrukture i sigurnosnih standarda, kao i bolja organizacija i promocija planinskih regija. Na taj način bi se očuvao autentičan karakter Crne Gore, ali bi se istovremeno podigao kvalitet i dostupnost..
Crna Gora, rekla bih kao planinarka, ima ogroman potencijal za razvoj aktivnog turizma, ipak, prisutni su i brojni izazovi kada je riječ o očuvanju prirode. Kako vidite balans između razvoja i zaštite?
Balans između razvoja aktivnog turizma i zaštite prirode u Crnoj Gori predstavlja jedan od ključnih izazova, ali i jednu od najvećih razvojnih šansi. Razvoj planinskog i avanturističkog turizma može donijeti značajne ekonomske koristi, ojačati lokalne zajednice i otvoriti nova radna mjesta, ali samo ukoliko se odvija planski, postepeno i uz jasno definisane granice održivosti. Ključno je da se razvoj infrastrukture sprovodi promišljeno, tako da se minimizira uticaj na osjetljive ekosisteme i očuva autentičnost prostora koja Crnu Goru čini posebnom.
Morate biti jako pažljivi sa dozvolama za gradnju u nacionalnim parkovima. Jednako važno je i da se ne izgubi osjećaj mjere – jer upravo netaknuta priroda predstavlja osnovnu vrijednost na kojoj se aktivni turizam i zasniva. Istovremeno, neophodno je dodatno jačati sistem zaštite prirode kroz dosljednu primjenu zakona, efikasnu kontrolu nelegalne gradnje i jasno regulisanje posjeta u posebno osjetljivim zonama. Edukacija posjetilaca i razvoj svijesti o odgovornom ponašanju u prirodi takođe su važan dio tog procesa.
Koliko su EU fondovi i inicijative važni za očuvanje planinskih područja u regionu?
EU fondovi i različite evropske inicijative imaju veoma važnu ulogu u očuvanju planinskih područja u regionu Zapadnog Balkana, uključujući i Crnu Goru. Kroz IPA finansijski instrument i brojne programe prekogranične saradnje, omogućava se finansiranje projekata koji se odnose na zaštitu biodiverziteta, održivo upravljanje prirodnim resursima, razvoj infrastrukture u nacionalnim parkovima i jačanje kapaciteta lokalnih institucija.
Takva sredstva često predstavljaju ključnu podršku u situacijama kada domaći budžeti nisu dovoljni za sveobuhvatne mjere zaštite i održivog razvoja.
Osim finansijske dimenzije, značajan je i uticaj evropskih standarda i praksi koje dolaze kroz ove programe. Oni podstiču usklađivanje sa politikama zaštite životne sredine Evropske unije, unapređenje planiranja prostora i bolju kontrolu turističkog razvoja u osjetljivim planinskim zonama. Na taj način, EU inicijative ne doprinose samo konkretnim projektima na terenu, već i dugoročnom jačanju sistema upravljanja prirodom.
Delegacija EU u Crnoj Gori podržala je razvoj platforme Čuvaj.me, koja promoviše odgovoran odnos prema prirodi. Koliko su ovakve inicijative važne za društvo?
Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori, u saradnji sa mnogobrojnim partnerima, pokrenula je nacionalnu kampanju „Čuvaj da te čuva“. Cilj kampanje je da podstakne konkretne ekološke akcije, uključi građane u stvaranje zdravije i čistije životne sredine, ojača transparentnost i saradnju institucija, te poveća svijest o značaju lične i društvene odgovornosti prema prirodi.
U okviru kampanje pokrenuta je i platforma Čuvaj.me, koja predstavlja važan alat za aktivno učešće građana u zaštiti životne sredine. Putem platforme građani mogu da prijave ekološke probleme i prekršaje, prate status svojih prijava, vide koje institucije i inspektori postupaju po njima, kao i da budu informisani o konačnom ishodu postupka.
Smatram da su ovakve inicijative izuzetno važne jer zaštita životne sredine nije zadatak samo institucija, već odgovornost cijelog društva. Kada građanima omogućite da aktivno učestvuju u rješavanju problema i da vide konkretne rezultate svog angažmana, jačate povjerenje u institucije i podstičete osjećaj zajedničke odgovornosti za prostor u kojem živimo.
Posebno je važno što platforma Čuvaj.me povezuje građane i institucije na transparentan način. Ona ne služi samo za prijavljivanje problema, već i za izgradnju kulture odgovornosti, u kojoj svako može dati doprinos očuvanju prirode. Upravo takva partnerstva između građana, institucija i organizacija ključna su za dugoročne promjene i stvaranje održivijeg društva. I već imamo rezultate u tom pogledu, jer se prijavilo puno građana, nevladinih organizacija koji bi da budu dio ove priče, uključujući i Planinarski savez.
Edukacija sama po sebi nije dovoljna. Potrebni su i lični primjer, kao i dosljedna primjena propisa. Dugoročne promjene počinju onda kada ljudi razumiju zašto nešto treba da rade, a ne samo kada znaju da za neodgovorno ponašanje mogu biti kažnjeni
Uz slične inicijative, šta bi, po Vašem mišljenju, bio prvi korak da građani više brinu o prirodi – edukacija, kazne ili lični primjer?
Kako bismo znali da čuvamo prirodu, potrebno je prije svega da više vremena provodimo u njoj. Tek kada prirodu zaista doživimo, kada osjetimo njenu ljepotu i značaj u svakodnevnom životu, postajemo svjesni koliko je važno da je sačuvamo za buduće generacije. Na kraju krajeva, priroda je jedno od najvrijednijih nasljeđa koje ostavljamo svojoj djeci. Zbog toga vjerujem da je edukacija prvi i najvažniji korak. Posebno je važno da sa najmlađima razvijamo svijest o zaštiti životne sredine, jer se odgovorne navike usvajaju od ranog uzrasta. Kada djeca nauče da cijene prirodu, mnogo je veća vjerovatnoća da će je kao odrasli ljudi štititi i čuvati.
Upravo zato je u okviru kampanje „Čuvaj da te čuva“ Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori pokrenula serijal edukativnih radionica u školama, sa ciljem podizanja svijesti o značaju očuvanja životne sredine. Pored toga, otvorene su i zelene učionice na otvorenom, poput one u dvorištu Osnovne škole „Pavle Rovinski“ u Podgorici ili “Ratko Žarič” u Nikšiću, koje djeci omogućavaju da uče o prirodi neposredno, kroz iskustvo i boravak na otvorenom.
Ali, edukacija sama po sebi nije dovoljna. Potrebni su i lični primjer, kao i dosljedna primjena propisa. Dugoročne promjene počinju onda kada ljudi razumiju zašto nešto treba da rade, a ne samo kada znaju da za neodgovorno ponašanje mogu biti kažnjeni. Zato vjerujem da upravo kombinacija edukacije, ličnog primjera i odgovornosti predstavlja najefikasniji put ka društvu koje više brine o prirodi.
Može li boravak u prirodi promijeniti način razmišljanja i donošenja odluka, čak i u politici? Da li biste crnogorskim kolegama preporučili planinarenje?
Da vam odgovorim na pitanje – naišao sam na nekoliko političara koji vole da planinare, i nadam se da će ovaj trend rasti, ne samo među političarima već i među građanima, posebno mladim. Često citiram Njegoša, jer smatram da njegove riječi i danas nose univerzalne poruke koje nas podstiču na razmišljanje.
Najveći pjesnik Crne Gore u svom djelu „Gorski vijenac“ kaže: „Ko na brdo, ak’ i malo, stoji više vidi no onaj pod brdom.“ Boravak u prirodi, a posebno na planini, pročišćava um i pomaže nam da se bolje povežemo sa okolinom, sa samim sobom, ali i da iz drugačije perspektive sagledamo probleme koji nas more. Tada jasnije vidimo ono što je zaista važno i lakše donosimo promišljene odluke.
Svakako bih preporučio svima, pa i onima koji donose važne društvene i političke odluke, da se popnu na to Njegoševo brdo i pogledaju prelijepu zemlju ispred sebe. Tada se možda još bolje razumije koliko je vrijedna ta priroda koja nas okružuje i kolika je naša odgovornost da je sačuvamo.
FOTO: Privatna arhiva
