Odlična! Baš odlična, malo me namučila na nekim djelovima, teža je nego što sam zamislila…
Sličnog utiska bili su svi moji prijatelji sa kojima sam nedavno prošla feratu „Prokletije“, u gusinjskom selu Grnčar, pa smo nakon što smo je prošli, polemisali je li ferata više B ili C, što je ocjena njene težine. Kad sam kasnije pogledala međunarodno prihvaćenu skalu, dobila sam potvrdu – C, definitivno.
Nas sedmoro dan prije ustali smo, neko oko pola četiri, neko oko četiri, da bismo iz Gusinja u pet sati već bili u Grebaji i na stazi za Sjeverni Karanfil, poslijepodne smo odmarali, a za sjutradan, već smo unaprijed dogovorili da pođemo na feratu.
Tako nešto predložila bih i drugima – ako ste u Gusinju više dana, uz druge aktivnosti, odvojite dva do tri sata za feratu – za prolazak i za neko druženje u restoranu „Lagano Mountain Retreat“, kod Nemanje Bojovića i njegove porodice. Osim ako niste već i odsjeli tu.
Da prođem feratu „Prokletije“ planiram od njenog otvaranja, krajem juna, ali nešto bi iskrslo, ili bi se desili drugi planovi, ali kad sve saberem – taj 23. avgust bio je zapravo taj moj dan za ovu avanturu. Kako kažu u sportskom žargonu, tempirala sam formu taman za tu nedjelju ujutro.
Ferata “Prokletije” zvanično je otvorena 28. juna. Nalazi se u zaseoku Bojovići, u selu Grnčar, nadomak Gusinja i granice sa Albanijom. Ulaz u feratu nalazi se nedaleko od objekta „Lagano“, a za objekat jasno je istaknuta tabla uz magistralu. Objekat ima svoj i velik parking.
Težina ferate je B/C, duga je 280, sa visinskom razlikom od 150 metara. Procijenjeno vrijeme za prolazak je oko sat i po, što svakako zavisi od broja ljudi, ukoliko se feratom prolazi u grupi… Jedna drugarica je ostala da nas čeka, a nas šestoro prošli smo feeratu za oko sat i četrdeset – uz sve izazove na stazi i pauze za fotografisanje.
Uz vertikalne i horizontalne djelove na obezbijeđenoj stijeni, na stazi postoje i jedna duža i dvije kraće sajle, kao i jedan viseći most. Ko je prošao feratom “Sokolov put” na Romaniji, može da jasno uvidi pečat autora. I tu, i ovu u Gusinju, radio je, pored ostalih, Igor Milošev.
Milošev je planinar, alpinista, jedan od autora “Priručnika za izradu via ferrata”, koji je objavljen 2023. uz podršku USAID.
“Ljudima se dopada”
Domaćin ferate Nemanja Bojović ne može sasvim sigurno da kaže koliko je osoba prošlo feratom od njenog otvaranja, ali procjenjuje da ih je svakako više od 700.
“Nisam vodio evidenciju, pretpostavljam da je taj broj i veći, samo prošlog vikenda imali smo oko 100 ljudi”, kaže i dodaje da o ferati ljudi najviše čuju jedni od drugih, jer – ljudima se dopada.
“Ono što me raduje jeste da su utisci fantastični. Ljudi se posebno hvale na doživljaj stijene, nevjerovatan panoramski pogled sa ferate, ujedno – osjećaju se bezbjedno na samoj stazi”.
Ferata “Prokletije” prva je i, zasad, jedina u Gusinju. Nemanja kaže da je projektom želio da ponudu obogati modernim avanturističkim sadržajem. Za njega, izbor lokacije bio je logičan:
“Nalazi se na mom imanju i veoma je blizu mog kampa ‘Lagano Mountain Retreat’. Plan je bio da se unaprijedi ponuda mog mjesta, a raduje me što projekat upotpunjuje ponudu i cijele opštine Gusinje, i šire”.
U realizaciji ideje nije bio sam:
“Veliku podršku sam imao od svog kuma i saradnika Adnana Mrkulića. Projektovanje i montažu same ferate odradili su najbolji među najboljima, Igor Milošev i Miloš Milanović… Imao sam sreću što su baš oni moju ideju sproveli u djelo, jer njihova imena cijelom projektu daju još veći značaj i vrijednost”, kaže Nemanja.
Ferata “Prokletije” biće sigurno otvorena od maja do kraja oktobra. U toku zime, kaže Bojović, to će zavisiti od vremenskih prilika.
“Iskreno se nadam da ćemo biti u prilici da organizujemo i zimske uspone”, poručuje.
Uslovi za korišćenje
Feratu “Prokletije” moguće je proći samostalno ili u organizaciji “Lagano Montenegro”, sa svojom ili njihovom opremom.
Uz iznajmljenu opremu i uslugu vodiča, prolazak feratom košta 50 eura. Iznajmljivanje opreme, bez usluge vodiča košta 20 eura, a ukoliko feratu prolazite sami, što podrazumijeva iskustvo, i sa svojom opremom, usluga košta 10 eura.
Za više informacija svakako najbolje je kontaktirati domaćina.
Šta je via ferrata
Ferata (ili via ferrata) je osigurana planinska staza kroz stjenovite terene, što u prevodu sa italijanskog znači “gvozdeni put”. Sastoji se od čeličnih sajli, klinova, merdevina i visećih mostova koji omogućavaju bezbjedno kretanje po nepristupačnim stenama.
Te staze su prvobitno korišćene u vojne svrhe u Prvom svjetskom ratu, a danas su popularna turistička atrakcija za ljubitelje avanturizma, koji ne moraju biti profesionalni penjači, ali poželjno je da su fizički i psihički pripremljeni.
Klasifikacija težine
Težina ferate opisana je ocjenama i u zemlje, prije svega alpske, poput Italije, Austrije, Francuske, Njemačke, imaju svoje težinske skale za klasifikaciju.
Komisija za planinarstvo Međunarodne planinarsko-alpinističke federacije (UIAA) 2016. godine kao međunarodni standard prilagodila je italijansku skalu.
Težine ferata u Crnoj Gori opisane su prema austrijskoj skali, ocjenama A do F, što UIAA navodi kao opšteprihvaćenu međunarodnu klasifikaciju.
| UIAA MEĐUNARODNA KLASIFIKACIJA | |
| OZNAKA | OPIS STAZE, TERENA, OPREMLJENOST |
| A – LAKA | Laka za kretanje, sigurna i izazovna, dobro uočljiva i označena. Položena planinska staza sa kraćim strmim djelovima. Preovlađuje hodanje uspravno sa malo penjanja. Moguće je savladati stazu i bez upotrebe tehničke via ferrata opreme. Postoji sigurnosna sajla, ali često je isprekidana duž staze. Brojni su vještački oslonci u vidu, prije svega, različitih oblika čeličnih klinova. |
| B – SREDNJE TEŠKA | Srednje teška sa više penjanja i izraženim strmim nagibom, izazovnija, dobro uočljiva i označena. Potrebna standardna fizička kondicija. Potrebna stručna priprema. Položeni, umjereno strmi i strmi planinski stjenoviti djelovi karakterišu teren. Prisutni djelovi za siguran odmor. Postoje putevi za hitnu evakuaciju ili intervenciju. Sigurnosna sajla je najčešće u kontinuitetu. Brojni i raznovrsni vještački oslonci. Opremljene su različitim tipovima visećih mostića, merdevina i drugom čeličnom infrastrukturom. |
| C – TEŠKA | Teška, potrebno oprezno kretanje uz korišćenje tehnika alpinističkog penjanja. Veoma izazovna. Neophodan dobar smisao za orijentaciju. Neophodna dobra stručna, fizička i mentalna pripremljenost. Strmi teren sa eksponiranim vertikalnim djelovima. Postojanje previsnih stjenovitih djelova. Smanjena mogućnost i broj puteva za hitnu evakuaciju. Sigurnosna sajla, razni tipovi visećih merdevina i mostića. Brojna i raznovrsna vještačka hvatišta i gazišta. |
| D – VEOMA TEŠKA | Veoma teška planinska staza. Potrebno veoma oprezno alpinističko penjanje, pa i slobodno na kraćim djelovima bez ikakvog osiguranja. Neophodan visoki stepen stručne, fizičke i mentalne pripremljenosti. Veoma strm teren sa dužim vertikalnim dionicama. Postoje previsi. Siromašan prirodnim osloncima. Samo za hrabre i iskusne penjače. Potrebna posebna oprema. Sigurnosna sajla i manji broj klinova koji su na većoj distanci. Viseće merdevine, mostići. Na teškim djelovima najčešće je samo sigurnosna sajla. |
| E – EKSTREMNO TEŠKA | Ekstremno teška planinska staza. Zahtijeva dobru orijentaciju. Ekstremno strma i sa previsima. Zahtijeva značajno iskustvo, izuzetnu fizičku snagu, izuzetnu stručnu i mentalnu pripremljenost. Ekstremno strm teren sa dužim eksponiranim i previsnim djelovima. Uglavnom glatka stijena. Za eksperte, izuzetno hrabre i veoma iskusne penjače. Neophodna posebna oprema. Najčešće postoji samo sigurnosna sajla na vertikalama i previsima. Veoma rijetko postojanje ostale čelične infrastrukture. |
| NAPOMENA: Tekst u tabeli nije doslovan prevod, već su dodani opisi, u cilju lakšeg razumijevanja suštine klasifikacije pri ocjenjivanju težine via ferrata staza | |
