Iako mnogima djeluje kao siguran oblik kretanja kroz stijenu, ferata nije igra, ni atrakcija, već predstavlja visoko rizičan sistem, gdje za grešku često nema popravnog ispita.
To, pored ostalog, poručuje Velimir Kutleša, autor vodiča “Kultura sigurnosti u planinama”.
U objavi na društvenoj mreži Facebook, on se osvrnuo na nedavnu nezgodu na ferati „Bijele stijene“, na Trebeviću, u Bosni i Hercegovini, kada su u akciji spašavanja jedne osobe u stijeni učestvovala 24 pripadnika Gorske službe spašavanja Kantona Sarajevo.
Akcija je, kako su objavili, zahtijevala ozbiljnu pripremu vertikalnog transporta i specifičnih tehnika spašavanja. Istog dana, u obraćanju javnosti, iz sarajevskog GSS-a ukazali su i da postoji “vrlo opasan trend dezinformisanja o težinama ferate, a koji je zavladao na društvenim mrežama”.
“Neiskusni vodiči i penjači ferate predstavljaju kao laganu, sigurnu aktivnost u prirodi, pogodnu za svakog planinara ili ljubitelja prirode. Ferate su opasne”, naveli su i dodali da ferate treba shvatiti “kao izuzetno tešku aktivnost koja zahtijeva visok nivo fizičke spreme, znanja i iskustva u kretanju.
Iz GSS Kantona Sarajevo sugerisali su i da se na ferate ide “samo u prisustvu iskusnih i obučenih vodiča”.
U osvrtu na taj događaj, Kutleša je naveo da slučaj na Trebeviću nije pojedinačan incident, već da predstavlja “jasan pokazatelj šireg problema i pogrešne percepcije sigurnosti na feratama”.
Pad se mora izbjeći
Ferata (via ferrata) ili “gvozdeni put”, osigurana je planinska staza kroz stjenovite terene. Sastoji se od čeličnih sajli, klinova, merdevina i visećih mostova koji omogućavaju bezbjedno kretanje po nepristupačnim stenama. Za kretanje feratom koristi se posebna oprema, koja uključuje penjački pojas, kacigu i ferata set s apsorberom energije.
Kutleša kaže da upravo ta infrastruktura često stvara utisak bezbjednosti, da mnogi zanemaruju da kačenje za sajlu ne sprečava, već samo ublažava pad.
“U slučaju pada, penjač slobodno pada do sljedeće sidrišne tačke, gdje dolazi do naglog zaustavljanja uz velike sile koje djeluju na tijelo”, pojašnjava on i dodaje da tokom tog procesa vrlo često dolazi do udara u stijenu ili metalne elemente, te da posljedice takvog pada mogu da budu ozbiljne, posebno ako je u pitanju teren koji je izložen.
Zbog toga je, kaže Kutleša, osnovno pravilo kretanja po ferati da se pad zapravo mora izbjeći.
Neophodna priprema i odgovoran pristup
Prema njegovim riječima, slučaj na Trebeviću ukazuje koliko su značajni priprema i odgovoran pristup.
“GSS s razlogom upozorava da ferate nisu lagana aktivnost, nego zahtjevan i potencijalno opasan oblik kretanja u planini”, kaže on.
Osvrćući se na navode GSS-a Kantona Sarajevo da se ferate prikazuju u javnosti i na društvenim mrežama kao “sigurna zabava” koja je dostupna svima, on je kazao da takva percepcija stvara lažan osjećaj sigurnosti i podstiče ljude da ulaze u teren za koji nisu spremni.
“Pogrešna percepcija bezbjednosti vodi u pogrešne odluke. Oprema se doživljava kao garancija sigurnosti, a uređena ruta kao eliminacija rizika. U stvarnosti, padovi su realni, povrede česte, a mogućnost povlačenja često ograničena ili nepostojeća”, kaže Kutleša.
Iz slučaja na Trebeviću on stoga izvlači nekoliko pouka:
- ferata nije sigurna planinarska staza, nego tehnički teren s realnim posljedicama
- oprema nije garancija bezbjednosti, nego sredstvo za smanjenje posljedica
- znanje, iskustvo i priprema ključni su za smanjenje rizika
- uloga vodiča, posebno za početnike i grupe, nije dodatna opcija nego važan faktor bezbjednosti
- društvene mreže i površni prikazi aktivnosti često stvaraju iluziju bezbjednosti koja nema uporište u stvarnosti.
Kutleša dodaje da slučaj s Trebevića nije izolovan incident, već je, kaže, simptom šireg problema i pogrešne percepcije sigurnosti u planinama.
“Ferata nije igra. Nije atrakcija. Nije lagana avantura. U stvarnosti to je visoko rizičan sistem gdje greška često nema popravni ispit. To je prostor u kojem greške imaju posljedice, odluke imaju težinu, a razlika između sigurnog iskustva i nesreće često zavisi od znanja, pripreme i svijesti”, kaže Kutleša.
Najveća opasnost na ferati, poručuje, nije stijena, već uvjerenje da smo bezbjedni:
“Mnogi posjetioci potcjenjuju pripremu za ferate. To može da dovede do potencijalno smrtonosnih situacija zbog nedovoljne opreme ili nepravilnog ponašanja. Međutim, ako je moguće, preporuka je sticanje iskustva i obuke na terenu s kvalifikovanim stručnjacima” …
