Visokogorke iz Crne Gore, Srbije i Hrvatske u ekspediciji na vrh preko 8.000: Marija Zogović i Marija Sekulović zajedno idu na Manaslu

She Goes First

Planinarski savez Srbije predstavio je danas projekat “She Goes First”, prvu žensku regionalnu ekspediciju na vrh preko 8.000 metara.

Uz Mariju Zogović iz Podgorice, tim čine visokogorke iz Srbije, Marija Sekulović, koja je porijeklom iz Crne Gore, gdje već neko vrijeme živi i radi, Dušica Jovanović, Daliborka Milićević, te Antonia Viljac iz Hrvatske.

Eskpedicija na Manaslu, osmi najviši vrh na svijetu kreće na jesen i trajaće duže od 40 dana.

Predsjednik Planinarskog saveza Srbije Nenad Lečić tokom predstavljanja projekta kazao je da je taj “nesvakidašnji visokogorski poduhvat, veoma značajan za razvoj planinarstva na Zapadnom Balkanu”.

“Predstoje mjeseci napornih priprema, neophodnih za uspješno ostvarenje zacrtanog cilja”, rekao je on i dodao da odlučnost članica tima, njihovo prethodno iskustvo i mentorstvo najiskusnijih visokogoraca daju zdravu osnovu za očekivani uspjeh.

Sve učesnice ekspedicije imaju iskustva sa usponima na Himalajima, ali će ovo, kako je saopšteno, biti najveći izazov.

Zogović: Manaslu je prirodan nastavak onoga što radimo svakog dana

Marija Zogović, rođena je i odrasla u Podgorici, devet godina se bavi alpinizmom, sportskim i tradicionalnim penjanjem, ultra trejl trčanjem, kanjoningom i skijanjem i danas se ubraja među najuspješnije sportistkinje u Crnoj Gori u ovim disciplinama.

Pored njenog imena, između ostalog, stoje usponi na Ama Dablam (6.812), Mon Blan (4.807), Materhorn (4.478), najviši vrh Švajcarske Dufuršpic (4.634).

Marija Zogović Ama Dablam
Marija Zogović, Ama Dablam, Foto: Privatna arhiva

Zogović se osvrnula na pripreme za novu himalajsku ekspediciju.

“Ideja za Manaslu nije nastala u kancelariji, niti pripreme za ovakvu ekspediciju počinju nekoliko mjeseci pred polazak. Sve djevojke već godinama žive aktivan i sportski način života, pa je Manaslu samo prirodan nastavak svega što svakodnevno gradimo kroz treninge, različite sportske aktivnosti i planinu”, kazala je ona.

Kako je dodala, za njih, Manaslu predstavlja mnogo više od ličnog sportskog izazova.

“Ona je simbol discipline, izdržljivosti i mentalne snage. Kroz ovu ekspediciju želimo da pošaljemo poruku mlađim generacijama da vjeruju u sebe, budu uporni i ne plaše se velikih snova. Takođe, želimo da ohrabrimo žene da vjeruju da mogu i onda kada im neko govori da nešto nije za njih”, rekla je Zogović.

Dušici Jovanović iz Bajine Bašte, koja trenutno živi i radi u Beogradu, su sport i avantura uvijek bili sastavni dio života i pored visokogorstva, gde je kategorisana kao vrhunski sportista međunarodnog ranga, bavi se i boksom.

Ona je otkrila kako je došlo do ideje o ekspediciji, koja će biti njen šesti odlazak na Himalaje, na kojima se popela na Himlung Himal (7.126), Ajland Pik (Island Peak, 6.189) i Kalapatar (5.545).

“U toku uspona na Ajland Pik upoznala sam Daliborku Milićević i već sljedeće godine, 2025, zajedno smo penjale vrh Himlung i bile smo prve žene iz Srbije koje su se popele na taj vrh. U isto vrijeme, u Himalajima, na vrh Ama Dablam penjale su se naše Marije, Sekulović i Zogović. To je vrh visok nešto manje od 7.000 metara, ali izuzetno tehnički zahtjevan i smatra se jednim od najizazovnijih uspona na svijetu. Sticajem okolnosti smo se sve srele i upoznale u glavnom gradu Nepala, Katmanduu. Tu smo prepoznale zajedničku strast i želju za izazovom”, ispričala je ona i dodala da se ideja za uspon na vrh preko 8.000, Manaslu, nametnula kao logična.

“Ujedno se rodila ideja da formiramo tim i organizujemo prvu žensku ekspediciju sa ovog regiona. Tako nam se pridružila i Antonia iz Hrvatske, i time smo formirale našu grupu Srbija-Crna Gora-Hrvatska”, rekla je Dušica Jovanović.

Dušica Jovanović i Daliborka Milićević, Foto: Privatna arhiva

Kako je kazala, ideja nije i samo uspon na vrh, nego da visokogorke žele da kroz taj projekat promovišu žensko liderstvo, ženske ekstremne sportove i regionalnu saradnju, ali prije svega, da ohrabre žene da preuzimaju odgovornost za sopstveni život i da hrabro idu ka svojim ciljevima.

“Ništa od ove priče ne bi bilo moguće bez naših prijatelja i partnera na projektu. U ime cijelog tima želim da izrazim veliku zahvalnost Draganu Jaćimoviću i našem klubu Extreme Summit Team, čije smo sve članice”, kazala je.

Marija Sekulović je iz Beograda, ali porijeklom iz Crne Gore gdje i živi posljednje dvije godine. Planinski je vodič, bavi se visokogorstvom, alpinizmom, skijanjem i planinskim trčanjem. Od značajnijih visokogorskih uspona izdvaja najviše vrhove Evrope – Elbrus (5.642) i Južne Amerike – Akonkagvu (6.962), Ama Dablam, vrh na koji se pela zajedno sa Marijom Zogović, te Ararat (5.137) i Materhorn.

Marija Zogović i Marija Sekulović
Marija Sekulović i Marija Zogović na vrhu Ama Dablam, Foto: Privatna arhiva

Postala je 2024. godine prva žena iz Srbije koja je završila najdužu UTMB trku Mon Blan, 176 kilometara sa 10.000 metara uspona, ostvarivši najbolji rezultat Srbije do tada.

Ona je opisala tok ekspedicije.

“Ekspedicija počinje dolaskom u Katmandu, nakon čega slijedi višednevni prilaz baznom kampu koji se nalazi na približno 4.800 metara nadmorske visine i tada počinje proces aklimatizacije, koji traje više nedjelja. Na Manaslu se najčešće postavljaju četiri visinska kampa: Kamp 1 (oko 5.700), Kamp 2 (oko 6.300), Kamp 3 (oko 6.800) i Kamp 4 (oko 7.400), iako tačne pozicije mogu da variraju zavisno od uslova te sezone”, rekla je ona.

Završni pokušaj uspona na vrh, dodaje Sekulović, obično počinje iz posljednjeg kampa tokom noći ili u ranim jutarnjim časovima.

“Ruta vodi preko strmih snježnih padina i djelova sa fiksnim užadima. Na toj visini vazduh sadrži približno trećinu kiseonika u odnosu na nivo mora, zbog čega su kretanje i oporavak izrazito usporeni. Na ekspediciji se koristi dodatni kiseonik. Među glavnim objektivnim opasnostima na Manaslu su lavine, dubok snijeg, promjene vremena i komplikacije izazvane velikom nadmorskom visinom”, pojasnila je Sekulović.

Ukupno trajanje ekspedicije, dodaje, najčešće iznosi oko četiri do šest nedjelja, dok završni uspon od posljednjeg kampa do vrha i povratak mogu trajati više od jednog dana, u zavisnosti od vremenskih uslova i stanja na ruti.

Daliborka Milićević iz Beograda je našla sponu između sportova kojim se bavi i pomeranja sopstvenih granica, kako mentalnih, tako i fizičkih. Dugo radi u Švajcarskoj i Nemačkoj kao jahač trkačkih konja, te je naučila šta znače sportska disciplina, tačnost i timski rad, a trenira i kikboks. Izvela je uspešne uspone na Akonkagvu, Ajland Pik, Himlung Himal, Elbrus i najviši vrh Afrike – Kilimandžaro (5.895 m).

Antonia Viljac iz Šibenika se 15 godina bavi planinarenjem, visokogorstvom, alpinizmom i speleologijom i članica je Hrvatske gorske službe spašavanja već 10 godina.

Antonia Viljac, Foto: Privatna arhiva

Od značajnijih uspona nabraja Akonkagvu, Ama Dablam, Elbrus, Ararat, Mon Blan i Materhorn. Vodi planinarske obuke i 12 godina je urednica planinarskog časopisa „Helop“.

Manaslu je sa 8.163 metra visine osma najviša planina na svijetu. Nalazi se u Mansiri Himal lancu na Himalajima u zapadno-centralnom Nepalu.

Kako navode iz Extreme Summit tima, ta planina poznata je kao “Planina duše” i “Planina ubica” zbog izuzetno strmih padina i teških uslova koji je čine jednim od najizazovnijih vrhova za alpiniste.

Na planinu Manaslu prva se popela japanska ekspedicija 1956. godine.